
Šok zadruga uz pomoć Goethe Instituta predstavlja šestu samostalnu izložbu u drugoj fazi projekta: NA ISTOM ZADATKU
17 – 21. februar
Centralna galerija Šok zadruge
svečano zatvaranje izložbe zakazano je za ponedeljak u 12 h
***
DANGUBE
Ovaj rad neće biti ono što sam hteo.
Dunav neće biti ono što mi hoćemo.
Kao I kada uveče obećam sebi dan.
I dan nije onaj sinoć obećan.
I sada više ne želim obećanja.
Kažeš da ti nekad izgledam ko Danube
Mutan, nepoznat I sam
Mutan, ali drag.
Ucrtavajući suštinu u svaki pokret, u svaki trag.
Uvek prisutan, dugoročan.
Trag mirovanja isto je što I trag kretanja. Sve je trag prilagođavanja. Svedok mi je stolica.
Prilagođavamo li se mi okolini ili ona nama?
Produbljujemo li korito ili se oblikujemo po njemu?
Neutvrđeni odnosi daju mutne rezultate.
Kada smo se sreli? E od kada jesmo, od tada je Dunav naša okolina, a mi njegov kalup. Slabo se razumemo, a život teče u simbiozi. Uzajamnoj? Pa sad. Tradicionalniji brak, zašto bi išta menjali… On je izvor naše sigurnosti, a i problema. Dilema: Šta njemu mi smo? On bez nas može, zreliji je. On bez nas može, ali mi bez njega ne.
Svako veče provešćemo sa njime. Niko ne pleše kao on.
Priroda kaže stani i šta onda da se radi? Radi protiv nas. Oduvek je.
Ne mogu da mislim na sile iznad nas, nepredvidive vode,
nebo što smanjuje grad, grad što smanjuje mene.
Nasilje! Nasilje! Pravda! Pravda!
Kontrola! Osovina perverzija. Naša oaza. Smisla!
Grubo zvuči. Grubo i obećano. Kontrola nad danom, radom, tragom, Dunavom!
Ali kontrola postoji samo dok se gubi.
Šta gube? Dan gube? Gube Dunav?
Dunav teče, vreme isto, stalno, I ja, i ti takođe.
Čini se da se kreće putanjom, jednom linijom čiji pravac vidimo.
Liniju mi crtamo, liniju ne pronalazimo.
Kontrola!
Granice, konture, međe, verujemo da smo sve sprečili da bude negde drugde.
Kontura!
Drž, stani! Ne daj da umakne!
Šta mene sprečava da budem negde drugde? Na kraju dana, dosta toga, od svega po malo, mada ne znam da li dovoljno.
Kada na kraju, ovaj dan nikada neće biti ono što sam hteo.
Mutna slika I mutan ton,
ljubitelje obećanja muči to.
////////
“Da li i vama kao, meni, izgleda zanimljiva, zvučna i lepa reč danguba – dangubiti?
U njoj ima, kako mi se čini, i nečeg moralistički prekornog i mrgodnog i, u isto vreme, nečeg vedrog, nasmejanog i prpošnog, nečeg romantičnog.” Ivo Andrić
Dangube predstavlja petodnevno dangubljenje, performativno otiskivanje grafike bazirane na sedištu stolice koja će se, uz zvuk, transfer kopijom prenositi na zavesu kao patern. Danguba je repetitivno-prozaična akcija preslikavanja traga tela, kao traga Dunava, u kome stolica ima ključnu funkciju kao dokumenta konceptualne ideje i baze podataka za njenu izvedbu.
Stoga, pozivamo vas na svečano zatvaranje navlačenjem zavese na izlog galerije u ponedeljak 21. februara u podne, sa čime ćemo i zatvoriti izložbu, koje nije ni bilo, jer se dan zagubio.
***
Andrej Julher, rođen 1995. u Zrenjaninu. Završio osnovne studije likovnog departmana Akademije Umetnosti u Novom Sadu, odsek grafički dizajn, u klasi 2015/2019 Ivice Stevanovića. Najviše se izražava kroz crtež i štampu. Ovim medijima istražuje, beleži, ilustruje, komunicira, pripoveda. Kombinuje ih sa drugim tehnikama i koristi se različitim formatima – od zidnih slika do fanzina. Kao crtač poseduje dizajnerski pristup, a kao dizajner likovni pristup, stoga umetničko utočište pronalazi u preklopu ove dve discipline. Dobitnik je godišnje nagrade Departmana likovnih umetnosti za najuspešniji umetnički rad u umetničkoj disciplini crtanje 2019. kao i nagrade za najuspešniju ilustraciju u oblasti dizajna koju mu je dodelio Ilustrofest 2020. godine. Letnja akademija lepih umetnosti u Salzburgu mu dodeljuje stipendiju 2019. godine za pohađanje kursa ‘Umetnička knjiga’ pod direkcijom Kameron Džejmia, a Erasmus stipendiju 2020. godine za pohađanje semestra na Fakultetu Lepih Umetnosti u Sevilji. Izlagao je u državi, dva puta samostalno, i po Evropi u okviru grupnih izložbi. Njegovi radovi se nalaze u privatnim kolekcijama, unutar i van granica Srbije. Član je ALUZ-a od 2019. godine i jedan je od članova Grafičke Mreže, kolektiva koji je osnovao Grafičku Zadrugu (otvoren grafički atelje za potrebe svih zainteresovanih) 2020. godine u Novom Sadu, gradu u kome provodi najviše vremena. Takođe je jedan od saveznika među šumovima.
***
Dizajn plakata: Nina Komel
Funded by the International Relief Fund for Organisations in Culture and Education 2021 of the German Federal Foreign Office, the Goethe-Institut and other partners: http://www.goethe.de/relieffund